PO CEMU SIITSKA MANJINA ODVAJA SE OD SUNIZMA

Admin Thu Oct 30, 2008 10:29 pm

Uzrok odvajanja šhitske manjine od sunitske vecine

Alijevi (A.S.) prijatelji i sljedbenici su vjerovali da nakon poslanikove (S.A.) smrti religiozna vlast (marha'iyat-i ilmi) pripada Aliju (A.S.). Ovo vjerovanje je poticalo od njihove ocene Alijevog (A.S.) polozaja u mjestu kod poslanika (S.A.), njegovog odnosa sa odabranim medju pratiocima, kao i njegovog odnosa sa muslimanima uopšte. Samo je slucaj koji se desio posljednjih dana poslanikovog zadnjeg bolovanja ukazao da postoji suprotstavljanje njihovom stanovištu. Suprotno njihovom ocekivanju, upravo u trenutku kada je poslanik (S.A.) umro, dok su njegovi posmrtni ostaci još uvijek bili nesahranjeni, i dok su njegova porodica i nekoliko pratilaca bili zauzeti pripremama oko sahrane i pogrebnih obreda, Alijevi (A.S.) sljedbenici i prijatelji su primili vest o aktivnostima druge grupe koja je otišla do dzamije, gde je bila okupljena zajednica suocena sa iznenadnim gubitkom svoga vodje. Ova grupa, koja je kasnije obrazovala vecinu, okupila se u velikoj zurbi da bi izabrala kalifu muslimanima, sa ciljem osiguranja dobrobiti zajednici i rješavanja njenih trenutnih problema. Oni su ovo ucinili bez konsultovanja sa poslanikovom porodicom, njegovom rodbinom ili njegovim mnogobrojnim prijateljima, koji su bili zauzeti pogrebom, i kojima nisu poslali ni najkracu poruku. Tako su Ali (A.S.) i njegovi pratioci bili suoceni sa svršenim cinom.
Ali (A.S.) i njegovi prijatelji, kao što su Abas, Zubeir, Salman, Abu Dar, Mikdad i Amar, nakon što su okoncali pokop poslanikovih ostatka, postali su svjesni postupka na koji je kalif izabran. Oni su se pobunili protiv izbora kalifa na osnovu konsultacija, ili izbora, i takodje, protiv onih koji su bili odgovorni za sprovodjenje izbora. Oni su cak pruzili svoje sopstvene dokaze i argumente, ali odgovor koji su dobili je bio da je blagostanje muslimana bilo na kocki i da rješenje lezi u onom što je ucinjeno.
Ovaj protest i kriticizam su bili ti koji su od vecine razdvojili manjinu koja je sljedila Alija (A.S.), cineci njegove sljedbenike poznatim kao "pristalice" ili Alijevi (A.S.) "šhiti".
Kalifat toga vrijemena je bio zabrinut da se zaštiti protiv imena koje je bilo dato šhitskoj manjini, što je muslimansko društvo delilo na sekte, sastavljene od vecine i manjine. Kalifove pristalice su kalifat smatrale pitanjem saglasnosti zajednice (ijma), a one koji su prigovarali nazivali su "protivnicima lojalnosti". Tako su oni izjavljivali da šhiti stoje nasuprot muslimanskoj zajednici. Ponekad su šhitima dodeljivali druga pogrdna i omalovazavajuca imena. Šhizam je optuzivan od prvog momenta usljed politicke situacije toga doba, pa tako nije mogao stvariti bilo šta pukim politickim protestom. Da bi ocuvao dobrobit islama i muslimana, a takodje, usljed pomanjkanja dovoljne politicke i vojne moci, nije tezio ka zapocinjanju ustanka protiv postojeceg politickog sistema, koji bi bio ustanak u krvi. Ipak, oni koji su se bunili protiv osnovanog kalifata, odbili su da se priklone vecini u pogledu odredjenih pitanja vjere i nastavli su u uvjerenju da Aliju (A.S.) pripada nasljedstvo poslanika (S.A.) i religiozna vlast. Oni su vjerovali da sva religijska i duhovna pitanja treba uputiti njemu i pozivali su ljude da postanu njegovi sljedbenici.