IBN TEJMIJE I TEWESUL

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

IBN TEJMIJE I TEWESUL

Komentar  Admin on Fri Oct 31, 2008 9:40 pm

Hazreti Ibni Hadžer rahime-hullahu teala piše ovako u svojoj knjizi Dževher-ul-munzam, “Jedna od Ibni Tejmijjinih sujevjernih besmislica je bila i njegovo nevjerovanje istigase i tevessula (uzimanja Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao posrednika kada činimo Allahu dželle-šanuhu dovu). Prije njega nijedan drugi alim islama nije nikada tako nešto rekao. On je radi ove svoje besmislene ideje postao predmet razgovora među muslimanima. Istina je potpuno suprotna. Alimi ehli sunneta rahime-humullahu teala su rekli da je uvijek jako dobro (i pohvalno) upotrijebiti Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao posrednika (činiti ga tevessul). Njega se može učiniti tevessul i prije njegovog rođenja i nakon njegovog rođenja, i na ovom i na onom svijetu. Jedan od dokaza koji pokazuju da ga je dozvoljeno upotrijebiti kao posrednika prije njegovog rođenja je činjenica da su to činili i Pejgamberi (Poslanici) i Evlije koji su pripadali njihovim ummetima. Ibni Tejmijjine klevete (iftira) se ne temelje ni na jednom podatku i propisu. Hadis alim Hakim Nišapuri nam prenosi hadisi šerif koji kaže, ‘Kada je Adem alejhisselam pogriješio on je rekao, ‘Ja Rabbi! Oprosti mi (u originalnom tekstu je rečeno daj mi afv i magfiret) radi hakka Muhammeda alejhisselam.’ Allah dželle-šanuhu je rekao, ‘Ja još nisam stvorio Muhammeda alejhisselam. Otkud ga ti znaš?’ A on je onda rekao, ‘O moj Rabbe! Kada si me Ti stvorio, i dao mi dušu, ja sam podigao glavu. Ja sam vidio da po rubu Arša piše la ilahe illallah Muhammedun resulullah. Ja sam shvatio da si Ti stavio, pored Svoga imena, ime onoga koga Ti najviše voliš od svih Tvojih robova.’ Allah dželle-šanuhu je rekao, ‘O Ademe! Rekao si istinu. Među Mojim robovima nema niko da ga Ja više volim od Njega. Pošto ti tražiš Moj oprost radi Njegovog hakka Ja ti odmah opraštam. Ja tebe ne bih ni stvorio da nije bilo radi Muhammeda alejhisselam.’ Ovdje riječi ‘radi hakka Muhammeda alejhisselam’, znače, ‘radi Allahove prevelika ljubavi i njege prema Njemu’, ili, ‘radi njegovog prava na druga ljudska stvorenja, ili, ‘radi njegovog prava koje Allah dželle-šanuhu prepoznaje kao Svoj ihsan (dobročinstvo) prema njemu.’ Isto tako, kada se u jednom hadisi šerifu pita, “Šta je robov hakk na Allaha dželle-šanuhu?” u tom kontekstu ‘hakk’ ne označava ništa što Allahu dželle-šanuhu mora (što Mu je vadžib) učiniti zato što Allah dželle-šanuhu ne mora ništa uraditi. On to čini ako hoće. Traženje nečega od Allaha dželle-šanuhu radi Resulullahovog hakka se ne može zvati širkom zato što se to ne traži od njega. Allah dželle-šanuhu je rekao da on puno voli Resulullaha i da mu je dao visoku mertebu (rang). Od Allaha dželle-šanuhu se traži radi ove Njegove prevelike ljubavi prema njemu, i hakka ovog njegovog visokog stepena, to jest hurmeta, i njegove važnosti i dragocjenosti. Jedan od ni’meta, poklona kojim je Allah dželle-šanuhu obasuo Svog dragog Resula je taj da On kabuli (uslišava) dove koje su poslane preko njegovog hakka, preko njegovog visokog stepena. Najveći gubitak za onog ko ne vjeruje ovaj ni’met je njegovo lišavanje toga ni’meta. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je takođe i za vrijeme njegovog života upotrebljavan kao tevessul. Nesai i Tirmizi su prenijeli da je Resulullahu došao jedan slijepac. On ga je zamolio da mu on učini dovu da progleda. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem mu je rekao, ‘Ja ću ti učiniti dovu ako hoćeš ali ti je bolje da budeš strpljiv. Strpljenje će ti biti puno bolje.’ Kada je čovjek rekao, ‘Ja bih volio da mi ti učiniš dovu. Ja nemam nikoga da me vodi. Ja sam u velikoj nevolji.’ Resulullah alejhisselam je rekao, “Uzmi abdest i reci, ‘Ja Rabbi! Ja Ti činim tevedždžuh (ja Ti se okrećem) kroz Tvog predragog Pejgambera kojeg si Ti poslao ljudima kao Svoju milost. Ja od Tebe tražim. O Muhammede alejhisselam! Ja činim tevedždžuh mome Rabbu kroz tebe. O moj Allahu! Učini ga mojim posrednikom (šefa’atdžijom)!’” Takođe i imam Bejheki prenosi da je slijepac, blagoslovljen vidom, ustao i otišao. Resulullah mu nije lično učinio dovu već je njega podučio dovi. On je htio da on sam učini tevedžuh (da se okrene) Allahu dželle-šanuhu, da Ga zamoli, i da upotrijebi Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao posrednika (istigasu), i da mu tako želja bude uslišana. Resulullah je upotrebljavan kao posrednik (istigasa) za želje i za vrijeme (njegovog ovosvjetskog) života i nakon njegovog preselenja na ahiret (vefata). Selefi salihini su često ovu dovu učili nakon Resulullahovog vefata i dobijali kroz nju ono što su željeli. Kako nam prenose Taberani i Bejheki čovjek, čiji zahtijev halifa Osman radijallahu anh nije uslišao, je otišao hazreti ashabu Osmanu bin Hanifu i od njega zatražio pomoć. On ga je naučio ovu dovu. Kada je on, nakon što je proučio ovu dovu, prišao halifi on mu je uslišao njegov zahtjev. U hadisi šerifu koji nam prenosi Taberani Resulullah je rekao kada je činio dovu, ‘Radi hakka Tvoga Poslanika i Tvojih drugih prijašnjih Poslanika.’ Tevedždžuh, tevessul, istigase, i tešeffu kroz Resulullaha i kroz druge Poslanike i Evlije znače jednu te istu stvar. Islam je rekao da je dozvoljeno činiti tevessul sa amelom (djelom) i ibadetom (to jest da je dozvoljeno uzeti amel i ibadet kao posrednike). Hadisi šerif nas informiše da su u stara vremena neki ljudi, koji su bili zatvoreni u pećinu, preklinjali spominjući svoja stara djela koja su iskreno učinili radi Allaha i da se stijena koja je zatvarala ulaz pomakla i da su se oni tako spasili. Kada je dova uslišana radi nečijeg ličnog dobrog djela onda je sigurno da će biti kabul (uslišane, primljene, odobrene) dove koje se šalju kroz one koji su učinili najbolja djela. Omer-ibnul- Hattab radijallahu anh je upotrijebio hazreti Abbasa kao vesilu (posrednika) i učinio dovu za kišu. Nijedan od ashaba kiram nije bio protiv toga. Razlog za njegovo uzimanje hazreti Abbasa kao posrednika, a ne Resulullaha i Njegovog mubarek kabura, je zato što je on sebe smatrao na manjem nivou od Resulullahovog rođaka. Njegovo činjenje tevessula kroz hazreti Abbasa je u stvari tevessul kroz Resulullaha. Riječi tevessul, tevedždžuh, i istigase, ne znače da su oni, sa kojima činimo tevedždžuh, uvijek superiorniji od onih koji čine tevedždžuh i istigase. Resulullah je, da bi mu dova bila uslišana, učinio dovu u kojoj je uzeo mekkanske muhadžire kao vesilu (posrednika). Istigasa znači tražiti nešto od nekog kroz njegovog voljenog, dragog. To znači tražiti preko te osobe. Kada se nešto zatraži preko te osobe tražena stvar se lakše dobije. Mi činimo istigasu (tražimo) kroz Resulullaha ili kroz Evliju u kaburu da bi nam dova bila uslišana. Naša dova će na taj način biti kabul (uslišana, primljena). Samo Allah dželle-šanuhu uslišava dovu. Pejgamber je samo njen sebeb i vesila (sredstvo i posrednik koji izaziva da ona bude uslišana). Allah dželle-šanuhu je stvarni gavs (pomagać). Resulullah postaje metaforični gavs. Hadisi šerif koji nam prenosi Buharija kaže, ‘Oni će na na Sudnjem danu (danu Kijameta) prvo činiti istigasu kroz Adema pa onda kroz Musaa pa onda kroz Muhammeda alejhimusselam.’ Ovdje riječi, ‘činiti istigasu Resulullaha, tevessuliti ga’ znače ‘moliti ga da im on učini dovu’. Jer, On je živ u svom kaburu i osjeća potrebe onoga ko od njega traži (da mu on učini dovu). Sahih izvještaj kaže, “U vrijeme emir-ul-mu’minina, Omera radijallahu anh, je bila velika nestašica [suša]. Jedan od ashaba kiram je otišao na Resulullahov mezar i rekao, ‘O Resulullah! Čini dovu da padne kiša. Tvoj ummet će propasti!’ Resulullah sallallahu alejhi ve sellem mu se pokazao u snu i rekao mu je da će pasti kiša. I kiša je pala. On mu je takođe rekao u snu, ‘Idi Omeru i poselami ga od mene! Obraduj ga veselim vijestima da će pasti kiša. Reci mu neka bude blag.’” Omer radijallahu anh je bio jako strog. On je bio striktan u izvršavanju vjerskih obaveza i zapovijedi. On je otišao halifi i ispričao mu svoj san. Halifa ga je slušao i plakao. Prema nekim izvještajima ovaj ashab je bio Bilal bin Haris Muzeni. Ovdje san nije poenta već ashabov odlazak na Resulullahov kabur i njegovo traženje pomoći (tevessula) od Resulullaha. Kako se vidi, da bi nam se ispunile naše želje, od Resulullaha se može tražiti dova i poslije njegovog vefata (prelaska na ahiret) isto kao i kad je bio u životu na ovom svijetu. Pored činjenice da će nam se naše želje ispuniti kroz njegovu dovu i šefa’at postoji i činjenica da će i dove drugih - koje su poslate kroz njega prije njegovog rođenja, dok je bio na ovom svijetu, i nakon njegovog prelaska na ahiret (vefata) - biti uslišane. On će na kijametskom danu učiniti šefa’at Rabbu za svoj ummet i njegov šefa’at će biti kabul (primljen). Ova činjenica je prenesena idžma’om, to jest jednoglasnom saglasnošću alima islama. Abdullah ibni Abbas radijallahu anhuma nam prenosi hadisi šerif koji kaže, ‘Allah dželle-šanuhu je rekao Isa alejhisselamu. O Isa! Vjeruj u Muhammeda alejhisselam! Zapovijedi svojim sljedbenicima (ummetu) da ga oni koji budu živjeli u njegovo vrijeme vjeruju! Da nije bilo radi Muhammeda alejhisselam Ja ne bih stvorio pejgambera Adema. Da nije bilo radi Muhammeda Ja ne bih stvorio Džennet i Džehennem. Ja sam stvorio Arš na vodi. On se pomakao. Kada sam Ja na njega napisao La ilahe illallah on je stao.’ Hakim prenosi ovaj hadisi šerif sa sahih senedima. Zar neće biti kabul dova u kojoj se uzima, kao posrednik (vesila), jedan takav Poslanik, koji je na jednom tako visokom nivou, i koji ima neograničenu čast, i koji je toliko cijenjen, i koji je dobio tolike mevlaove (Allahove dželle-šanuhu) ni’mete?” [Ovaj citat je preveden iz knjige Dževher-ul-munzam koju je napisao Ibni Hadžer Mekki. Ona je takođe citirana i u knjizi Ševahid-ul-hak.] Dove u kojima su Nuh, Ibrahim, i drugi Pejgamberi uzimali Muhammeda alejhisselam kao posrednika (vesilu) su napisane u knjigama tefsira.

Kako knjiga Ševahid-ul-hak navodi, Imam Subki je rekao, “Imaju dva oblika tevessula sa Resulullahom. Prvi je tražiti od Allaha dželle-šanuhu radi njegove visoke mertebe (statusa) i bereketa. Kada se ovako čini dova upotrebljava se jedan od izraza kao što su tevessul, istigasa i tešeffu. Oni svi znače isto. Ko ovako čini dovu on traži od Allaha dželle-šanuhu uzimajući Resulullaha kao vesilu. On čini istigasu (to jest, on se moli i čini dovu) Allahu dželle-šanuhu uzimajući njega kao vesilu (posrednika). On čak i u ovosvjetskim poslovima odmah daje sve što se od Njega traži ako upotrijebimo nekoga, koga On puno voli, kao posrednika. Drugi oblik tevessula sa Resulullahom je kada od njega tražimo da on za nas učini dovu Allahu dželle-šanuhu (da on zamoli Allaha dželle-šanuhu) da nam se ispuni naša želja jer je on živ u svom mezaru i razumije šta se od njega traži i može to zatražiti od Allaha dželle-šanuhu. Od njega će takođe i na kijametskom danu tražiti da bude šefa’atdžija (posrednik) i on će biti šefa’atdžija i njegov šefa’at (posredstvo) će biti kabul (uslišano).”

Kako piše u knjizi Ševahid-ul-hak hazreti Šihabuddin Remli rahmetullahi teala alejh je rekao, “Sa Pejgamberima i evlijama se može tevessuliti (oni se mogu uzeti kao posrednici) čak i nakon njihove smrti. Mu’džize Pejgambera ne prestaju poslije njihove smrti. Kerameti evlija ne prestaju nakon njihove smrti. Hadisi šerif jasno kaže da su Poslanici živi i da obavljaju namaz i hadždž u svojim mezarevima. Takođe znamo da su i šehidi zivi i da pomažu ratnicima.”

Muhammed ibni Abdulvehhab je pročitao knjige Ibni Tejmijje i njegovog učenika Ibni Kajjima Dževzijje i skrenuo s pravoga puta. On je u svojoj glavi fiksirao njihove ideje.

Admin
Admin

Broj komentara : 72
Join date : 2008-10-30

Vidi profil korisnika http://ehlibejt.forumotion.com

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu