Ibni Tejmijje je bio najštetniji od svih drugih otpadnika i pokvarenih vjerskih ljudi

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

Ibni Tejmijje je bio najštetniji od svih drugih otpadnika i pokvarenih vjerskih ljudi

Komentar  Admin on Fri Oct 31, 2008 9:44 pm

Ibni Tejmijje je bio najštetniji od svih drugih otpadnika i pokvarenih vjerskih ljudi. On se u svojim knjigama, naročito u svojoj knjizi El-vasita, ne slaže sa idžmom muslimana (Idžma’ul-muslimin), ne slijedi selefi salihine, i kontradiktira jasnim izjavama Kur’ani kerima i hadis-i šerifa. On je slijedeći svoj manjkavi i nepotpuni razum i pokvarene ideje skrenuo u krivovjerstvo. On je imao puno znanja. Allah dželle-šanuhu je dao da njegovo znanje bude povod (sebeb) za njegovu propast (felaket) i otpadništvo (dalalet). On je slijedio svoj nefs. On je pokušao da ove svoje pokvarene i otpadničke ideje rasprostrani kao istinu.

Veliki alim Ibni Hadžer Mekki rahmetullahi teala alejh je napisao u svojoj knjizi Fetavel-hadisijje, “Allah dželle-šanuhu je dao da Ibni Tejmijje zađe u otpadništvo (delalet) i propast (felaket). On ga je učinio slijepim i gluhim. Mnogi alimi su nas informisali, upozorili, i dokumentovano dokazali, da su njegova djela pokvarena a njegove riječi netačne. Oni koji pročitaju knjige velikih alima islama kao što su Ebul Hasen-il-Subki, i njegov sin Tadž-ud-din Subki, i imama Iza bin Džema’a, i koji prostudiraju izjave šafi’i, maliki i hanefi alima, koje su mu upućene i napisane kao odgovor, će dobro vidjeti da smo mi u pravu.”

Ibni Tejmijje kleveće i sramno blati alime tesavvufa. Šta više, on se ne ustručava ni da napadne na stubove islama kao što su hazreti Omer i hazreti Alija. Njegove riječi su prekršile sva pravila pristojnosti jer on odapinje svoje otrovne strelice čak i na najstrmije litice. On naziva alime pravoga puta otpadnicima (sljedbenicima bid’ata), licemijerima, i neznalicama.

On kaže, ‘U knjigama velikana tesavvufa se ima pokvarenih ideja grčkih filozofa koje nisu u skladu sa islamom’, i pokušava da to dokaže svojim pogrešnim i otpadničkim mislima. Omladina koja ne zna istinu može biti zavedena njegovim užarenim i lažljivim riječima. Na primjer, on kaže, ‘Tesavvufdžije kažu da vide Levh-il-mahfuz. Izvjesni filozofi kao Ibni Sina ga nazivaju Nefs-ul-felekijje. Oni kažu da se ljudska duša, kada postane savršena, u snu ili na javi, ujedini sa Nefs-ul-felekijjom, to jest sa Akl-ul-fe’al(om) tako da, kada se ona (duša) ujedini sa ova dva, koji izazivaju dešavanje svega na svijetu, ona (duša) bude informisana o onom što je u njima. Ovo nisu rekli grčki filozofi. Ovo je rekao Ibni Sina i njemu slični koji su se kasnije pojavili. Slično su rekli takođe i imam Ebu Hamid Gazali, Muhjiddin-ibnul Arabi, i andaluzijski filozof Kutbuddin Muhammed ibnu Seb’in. Ovo su filozofske izjave. U islamu nema ovakvih stvari. Oni se odvajaju od islama sa ovakim riječima. Oni postaju mulhidi (kafiri) kao mulhidi koji se zovu ši’i, isma’ili, karamiti i batini. Oni su napustili pravi put alima ehli sunneta, hadisa, i istinitog (hakk) puta ehli sunnet tesavvufdžija kao što je Fudajl bin Ijad. Oni su se, dok su u jednu ruku zaronili u filozofiju, u drugu ruku borili protiv grupa kao što su mu’tezile i kuramijje. Postoje tri grupe sufija (tesavvufdžija). U prvoj grupi su oni koji slijede hadis i sunnet. U drugoj grupi su krivovjernici kao što su kuramijje. U trećoj grupi su sljedbenici knjiga Ihvan-us-safaa i riječi Ebul Hajjana. Ibni Arabi, Ibni Seb’in, i njima slični, su usvojili filozofske riječi i napravili ih izjavama ljudi tesavvufa. Ibni Sinina knjiga Ahirul-išarat ala-makamil arifin u sebi sadrži mnoge takve izjave. Takođe je i imam Gazali rekao ovakve stvari u nekim od svojih knjiga, kao na primjer u knjizi El-kitabul-madnun i Miškat-ul-envar. U stvari, njegov prijatelj Ebu Bekr ibnul-Arabi mu je rekao da se je on odao filozofiji, i pokušao je da ga neuspješno spasi od toga. S druge strane imam Gazali je rekao da su filozofi kafiri. On je pred kraj svoga života pročitao [Sahih] Buhari. Neki su rekli da ga je to navelo da on odustane od svojih ideja koje je pisao. Izvjesni drugi su rekli da su ove izjave pripisane imamu Gazaliju sa ciljem da ga okleveću. U ovom pogledu postoje različiti izvještaji o imamu Gazaliju. Maliki alim, Muhammed Mazeri, koji je obrazovan u Siciliji i andaluzijski alimi Turtuši, Ibn-ul-Dževzi, Ibnu Ukajl, kao i mnogi drugi, su rekli mnoge stvari.’ [Molimo vas da, za detaljnu informaciju o Levh-il-mahfuzu, pogledate trideset šesto poglavlje u knjizi Seadet-i Ebedijje (ili Endless Bliss, III).]

Gore navedene Ibni Tejmijjine riječi nam jasno pokazuju njegove pokvareno i zlo mišljenje o alimima ehli sunneta. On čak ljaga i one najveće među ashabima kiram. On ožigosao većinu alima ehli sunneta kao otpadnike. U međuvremenu - dok je on teško ocrnio velikog veliju, kutba arifa, hazreti Ebul Hasen-iš-Šazilija, na račun njegovih knjiga Hizb-ul-kebir i Hizb-ul-bahr, i dok je blatio velikane tesavvufa kao što su Muhjiddin ibnul Arabi, Omer-ibn-il-Farid, Ibnu-seb’in i Halladž Husejn bin Mansur - alimi njegovog vremena su jednoglasno izjavili da je on grešnik i jeretik, otpadnik (bid’at sahibija). U stvari, bilo je i onih koji su izdali fetvu u kojoj su rekli da je on kafir. [Duboko učeni alim islama Abdulgani Nablusi nabraja na 363. i 373. stranici svoje knjige El-Hadikat-un-nedijje imena ovih velikana tesavvufa. On onda dodatno piše da su oni Evlije i da su oni koji se o njima loše izražavaju, neznalice (džahili) i u nesvjesni (gafili).] Pismo koje je 705/1305. godine napisano Ibni Tejmijji glasi, ‘O moj brate po vjeri koji sebe smatraš velikim alimom i imamom ovog vremena! Ja sam te volio samo radi Allahovog zadovoljstva. Ja nisam odobravao alimima koji su bili protiv tebe. Međutim, kada sam čuo neprikladne riječi ja sam bio zapanjen. Sumnja li pametna osoba u početak noći kada sunce zađe? Ti kažeš da si na pravom putu i da činiš Emr-i bil ma’ruf i Nehji-anil-munker. (Nehji-anil-munker znači prenositi Allahove dželle-šanuhu zabrane drugima i ne biti zadovoljan kada se one rade. Emri-i ma’ruf je naređivanje onoga što islam odobrava.) Allah dželle-šanuhu zna šta je tvoj cilj i namjera. Međutim, ihlas se razumije iz čovjekovih djela. Tvoja djela su skinula koprenu sa tvojih riječi. Prevaren od strane onih koji slijede svoj nefs, i čije su riječi nepouzdane, ti ne samo da blatiš svoje savremenike već takođe nazivaš i mrtve kafirima. [Nefs-i emmare je zla sila u čovjekovoj prirodi koja želi sve ono što je Allah dželle-šanuhu zabranio i koja nerado izvršava Allahova dželle-šanuhu naređenja. Nefs-i emmare je čovjekov najveći neprijatelj.] Nezadovoljan sa napadom na nasljednike selefi salihina ti takođe lažeš i na ashabe kiram, posebno na one koji su među njima najveći. Zar ti ne možeš zamisliti u kakvoj češ ti biti situaciji na Kijametskom danu kada ovi divovi islama od tebe zatraže svoje pravo (hakk). U gradu Salihijje si u Džami’ul-džebelu sa mimbera rekao da je hazreti Omer radijallahu teala anh imao pogrešnih riječi i belaja (katastrofa). Koji su to belaji? O kojim su te to belajima izvjestili selefi salihini? Ti si rekao da je hazreti Alija imao više od tri stotine grešaka. Kad bi to bilo tačno o hazreti Aliji bi li tvoja ijedna riječ bila tačna? Od sada ću biti protiv tebe. Ja ću nastojati da od tvoje pokvarenosti zaštitim muslimane jer si ti prevršio svaku mjeru. Tvoja tortura je takla sve, i živo i mrtvo. Mu’mini moraju izbjegavati tvoje zlo.’

Tadžuddin-us-Subki je nabrojao sljedeća vjerska pitanja (mes’ele) u kojima se Ibni Tejmijje ne slaže sa selefi salihinima:

1 Ibni Tejmijje je rekao, ‘Talak (razvod braka u islamu) nije stvaran. [U slučaju da se desi] treba platiti keffaret (koji je ravan onome koji se plaća) za zakletvu.’ Nijedan od alima islama koji došli su prije njega nije rekao da se plaća keffaret.

2 On je rekao, ‘Razvod braka (talak) koji je dat ženi koja ima menstruaciju nije stvaran.’

3 On je rekao, ‘Namjerno propuštene namaze ne treba naklanjavati (tj. klanjati na kaza).’

4 On je rekao, ‘Ženi koja ima haid (menstruaciju) je mubah (dozvoljeno), činiti tavaf (obilaziti) oko Ka’be. [Ako to uradi] ona neće trebati platiti keffaret.’

5 On je rekao, ‘Jedan talak u ime tri talaka je i dalje jedan talak.’ Međutim prenešeno je da je on, prije nego što je ovo rekao, dugim nizom godina više puta rekao da idžma muslimana nije ovaka.

6 On je rekao, ‘Takse koje nisu u skladu sa šerijatom su halal onim koji ih zahtijevaju.’

7 On je rekao, ‘Kada se od trgovaca ubiru takse one su zekat iako ih oni nisu nanijjetili [kao zekat].’

8 On je rekao, ‘Voda ne postaje prljava (nedžs) kada u nju upadne miš ili slična životinja i u njoj se udavi.’

9 On je rekao, ‘Čovjeku koji je džunub je dozvoljeno (džaiz) po noći bez gusula klanjati nafilu namaz.’

10 On je rekao, ‘Uslovi koje vakif (onaj ko je posvetio imovinu vakfu) stipulira (tj. ugovara, uslovljava) se ne uzimaju u obzir.’

11 On je rekao, ‘Osoba koja se ne slaže sa idžmom ummeta ne postaje nevjernik ili grešnik (kafir ili fasik).’

12 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu je mahall-i havadis i On se sastoji od čestica koje su se sastavile.’

13 On je rekao, ‘Kur’ani kerim je stvoren od Allahovog dželle-šanuhu zata (bića, biti).’

14 On je rekao, ‘Alem, to jeste, stvorenja (mahluk) su kadim (vječna) sa svojim vrstama.’

15 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu mora da stvara dobre stvari.’

16 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu ima tijelo i smijer. On mijenja svoje mjesto.’

17 On je rekao, ‘Džehennem nije vječan. On će se na kraju ugasiti.’

18 On je nijekao podatak da su Poslanici bezgrešni (ma’sum).

19 On je rekao, ‘Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je kao i drugi ljudi. Njega nije dozvoljeno upotrijebiti u dovi kao posrednika (vasitu).’

20 On je rekao, ‘Grijeh je otići u grad Medinu da se posjetiti Resulullah sallallahu alejhi ve sellem.’

21 On je takođe rekao, ‘Haram je ići tamo i tražiti šefa’at (zauzimanje, posredovanje).’

22 On je rekao, ‘Tevrat i Indžil nisu promijenjeni u riječima. One su promijenjene u značenjima.’

Neki alimi su rekli da većina od gore navedenih izjava ne pripada Ibni Tejmijji. Niko nije porekao činjenicu da je on rekao da Allah dželle-šanuhu ima smijer i da je napravljen od ujedinjenih čestica. Međutim, svi su rekli da je on imao puno znanja, dželaleta (veličine), i dijaneta (religioznosti). Čovjek koji ima fikh, ilm (znanje), adl (pravednost) i insaf (razum) mora prvo da razmotri stvar pa da onda o njoj obazrivo sudi. Naročito je potrebno jako detaljno promatranje i potpuna opreznost kada se sudi o muslimanovom kufru, irtidadu (apostasiji, otpadništvu, odmetanju), dalaletu, ili ako on treba da bude ubijen.” Ovdje se završava dio prijevoda članka iz knjige Fetavel-hadisijje koju je napisao Ibni Hadžer Mekki.

Admin
Admin

Broj komentara : 72
Join date : 2008-10-30

Vidi profil korisnika http://ehlibejt.forumotion.com

Na vrh Go down

Re: Ibni Tejmijje je bio najštetniji od svih drugih otpadnika i pokvarenih vjerskih ljudi

Komentar  Admin on Fri Oct 31, 2008 9:46 pm

Nadalje, reći da su Ibni Tejmijje i njegov učenik Ibni Kajjim Dževzijje nastojali da obogate selefijje mezheb znači istači jednu vrlo važnu činjenicu u kojoj se razlikuju oni koji su na pravom putu i oni koji su pogriješili. Prije ove dvojice niti je postojao selefijje mezheb niti je čak uopšte i postojala riječ selefijje. Kako se onda može reći da su ga oni nastojali obogatiti? Prije ove dvojice je bio samo jedan hakk (istiniti) mezheb, mezheb selefi salihina koji se je zvao ehli sunnet vel-džema’at. Ibni Tejmijje je pokušao da izvitoperi ovaj (čisti i ) istiniti mezheb i da izmisli mnoga pogrešna vjerovanja (bid’ate). (Bid’ati ili novotarije u vjeri su pogrešna vjerska vjerovanja ili djela kojih nema u četiri izvora islama (tj. edille-i šer’ijje). Bid’ati su kasnije izmišljeni. Svi bid’ati su loši i zli.) Izvor za knjige, riječi, i otpadničke i pokvarene misli današnjih nemezheblija i vjerskih reformatora su novotarije (bid’ati) koje je izmislio Ibni Tejmijje. Ovi otpadnici su, da bi prevarili i zaveli muslimane i uvjerili omladinu da je njihov pogrešni put ispravan, izmislili jednu užasnu strategiju. Oni su, da bi mogli opravdati Ibni Tejmijjine novotarije (bid’ate) i pokvarene ideje, i da bi mogli skrenuti omladinu njegovom putu, skovali od imena selefi salihin ime selefijje. Oni su objesili na alime islama, nasljednike selefi salihina, ljagu i sramotu filozofije i bid’ata, i optužili ih za razmimoilaženje i nesuglasicu sa imenom selefijje, koje su oni izmislili. Oni ističu Ibni Tejmijju kao mudžtehida, kao heroja koji je povratio selefijje u život. U stvari, alimi ehli sunneta, koji su halefi (nasljednici selefi salihina), su u svojim knjigama, koje su do danas napisane i koje se i dan danas pišu, odbranili vjerovanje ehli sunneta, mezheba selefi salihina, i informisali nas da su Ibni Tejmijje, Ševkani, i njima slični, skrenuli sa puta selefi salihina i da odvode muslimane u felaket (propast) i džehennem. Oni koji su pročitali knjige Et-tevessul-u-bin-Nebi ve bis-Salihin, Ulema-ul-muslimin vel-muhalifun, Šifa-us-sikam i njen predgovor, i, Tathirul-fuad min-denis-il-i’tikad, će shvatiti da oni, koji su izmislili pokvarena vjerovanja koja se zovu nove selefijje odvode muslimane u propast i nastoje da iznutra (potkopaju i) razore islam.

CLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

Admin
Admin

Broj komentara : 72
Join date : 2008-10-30

Vidi profil korisnika http://ehlibejt.forumotion.com

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu