DVA PEOBLEMA SUKCESIJE I VLASTI

Admin Fri Oct 31, 2008 7:35 pm

U skladu sa islamskim ucenjima koja cine njegovu osnovu, šhizam je vjerovao da je najvaznije pitanje sa kojim se suocava muslimanska zajednica tumacenje i razjašnjavanje islamskih ucenja i nacela u religijskim naukama. Tek nakon takvog razjašnjenja mogla bi biti razmatrana primjena ovih ucenja u društvenom poretku. Drugim rjecima, šhizam je vjerovao da bi, prije svega drugog, clanovi društva morali da budu u stanju da dobiju istinitu viziju svijeta i ljudi, zasnovanu na pravoj prirodi stvari. Tek tada oni mogu znati i obavljati svoje duznosti kao ljudska bica - u cemu lezi njihovo istinsko blagostanje; cak i ako je obavljanje ovih religijskih obaveza suprotno njihovim zeljama. Nakon cinjenja ovog prvog koraka, religiozna vlast bi morala ocuvati i sprovesti stvarno islamsko ustrojstvo u društvu na takav nacin da covjek ne cini ibadet bilo kome do Bogu, da posjeduje licnu i društvenu slobodu do moguce mjere, i da ima koristi od stvarne licne i društvene pravde.
Ova dva kraja mogla bi spojiti samo nepogriješhva osoba koju Bog cuva od cinjenja grešaka. U suprotnom, ljudi bi postali vladari, ili religiozne vlasti, koje nisu oslobodjene mogucnosti izvrtanja misli ili cinjenja izdajstva u duznostima koje su im natovarene. Ukoliko bi se to desilo, pravedna i oslobadjajuca uprava islama postepeno bi se pretvorila u diktatorski rezim i potpuno autokratsku vladu. Štaviše, cista religijska ucenja bi mogla, kao što je vidjeno u slucaju drugih religija, postati zrtvom promjene i izvrtanja u rukama sebicnih naucnika, datih radi zadovoljenja njihovih tjelesnih prohtjeva. Kako je potvrdio casni poslanik (S.A.), Ali (A.S.) je savršeno i potpuno slijedio Boziju knjigu i poslanicku tradiciju, podjednako u djelima i rjecima. Sa šhitskog stanovišta, ako bi se, kao što vecina kaze, samo Kurejšije protivile pravednom Alijevom (A.S.) kalifatu, tada bi vecina morala odgovoriti Kurejšhiama iznoseci ono što je ispravno. Oni su morali obuzdati svo protivljenje pravom razlogu na isti nacin na koji su se borili protiv grupe koja je odbila da placa religioznu taksu (zakat). Vecina nije smijela ostati ravnodušna u odnosu na ono što je pravo iz straha od protivljenja Kurejšija. Ono što je sprjecilo šhite u prihvatanju glasackog metoda pri izboru kalifa od strane ljudi bio je strah od štetnih posljedica koje su mogle proisteci iz toga: strah od moguceg izopacenja islamske vlade i uništenja cvrstih temelja uzvišenih vjerskih nauka. Desilo se da su kasniji dogadjaji iz islamske istorije potvrdili opravdanost ovog straha (ili predskazanja), posljedica cega je bilo to da su šhiti postali još cvršci u svom vjerovanju. U svakom slucaju, u toku ranijih godina, usljed malog broja svojih sljedbenika, spolja se cinilo kao da se šhizam utopio u vecinu, mada je on nastavio sa nastojanjima ovladavanja islamskim ucenjima iz poslanikove (S.A.) porodice i pozivanjem ljudi k sebi. Istovremeno, radi ocuvanja snage islama i obezbjedjenja njegovog progresa, šhizam nije ispoljio bilo kakvo otvoreno protivljenje u odnosu na ostali dio islamskog društva. Clanovi šhitske zajednice su se cak ruku pod ruku borili sa sunitskom vecinom u casnim ratovima (dzihadu) i ucestvovali u javnim poslovima. Sam Ali (A.S.) je upucivao sunitsku vecinu u interesu sveukupnog islama, kad god je to bilo nuzno.