ZNACENJE RELIGIJE (din) ISLAMA I SIIZMA

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

ZNACENJE RELIGIJE (din) ISLAMA I SIIZMA

Komentar  Admin on Thu Oct 30, 2008 10:35 pm

Religija. Nema sumnje da je svaki pripadnik ljudske rase privucen ka svojim bliznjima i da se u svom zivotu u društvu ophodi na nacine koji su povezani i ispreplijetani. Njegova ishrana, konzumiranje tecnosti, san, budno stanje, razgovor, slušanje, nacin na koji sjedi, šetnja, njegovi društveni kontakti i susreti, iako su istovremeno formalno i spoljašnje razliciti, neprestano su povezani jedno sa drugim. Pojedinac ne moze ciniti tek bilo šta, na bilo kom mjestu i nakon bilo kog drugog akta. Postoji ustrojstvo koje mora biti poštovano.
Postoji, znaci, jedno ustrojstvo koje upravlja radnjama koje covjek cini na svom putu kroz zivot, ustrojstvo protiv koga se njegovo djelanje ne moze buniti. U stvarnosti, sva ova cinjenja poticu iz posebnog izvora. Taj izvor je covjekova zelja za srecnim zivotom, zivotom u kome zeljene stvari moze dostici u najvecoj mogucoj mjeri, i u kome bi bio zadovoljan. Ili, mozda se moze rjeci da covjek zeli da osigura stabilniji put svojim potrebama radi produzenja svoje egzistencije.
Zato covjek neprestano usaglašava svoje djelanje pravilima i zakonima, bilo da ih je on sam ustanovio, bilo da je prihvatio tudje, i zato za sebe odabira poseban zivotni put izmedju svih ostalih postojecih mogucnosti. On radi da bi obezbjedio sredstva za zivot i ocekuje da njegovo cinjenje bude usmjeravano zakonima i propisima koji se moraju sljediti. Da bi zadovoljio svoje culo ukusa i savladao glad i zed, on jede i pije, jer konzumiranje hrane i pica smatra neophodnim za produzavanje svog postojanja. Ovo pravilo bi moglo biti ponovljeno na mnogim drugim primjerima.
Pravila i zakoni koji upravljaju ljudskim zivotima zavise u pogledu prihvatanja od temeljnih vjerovanja koje covjek ima u vezi prirode univerzalnog postojanja, ciji je i on sam dio, i takodje, i od njegovog ubedjenja i procene tog postojanja. Da principi koji upravljaju covjekovim radnjama zavise od njegove koncepcije kao ljudskog bica, postaje jasno ukoliko covjek razmisli na trenutak o razlicitim koncepcijama koje ljudi imaju o prirodi svijeta i covjeka.
Oni koji smatraju da je univerzum ogranicen samo na ovaj materijalni, culni svijet, i da je sam covjek potpuno materijalan i zato izlozen uništenju nakon što izdahne u trenutku smrti, sljede nacin zivota skrojen da im obezbjedi ispunjenje njihovih materijalnih prohtjeva i prolaznih svjetovnih zadovoljstava. Oni teze iskljucivo tom putu, nastojeci da pod svoju kontrolu stave prirodne uslove i zivotne faktore.
Slicno, postoje oni koji, kao obican svijet medju idolopoklonicima, smatraju da je svijet prirode stvorio bog iznad prirode, i to posebno za covjeka, snabdevši ga mnogobrojnim darovima, da bi covjek imao koristi od njegove dobrote. Takvi ljudi organizuju zivot na takav nacin da boga ucine zadovoljnim, i da ne izazovu njegovu ljutnju. Oni vjeruju da ce, ako zadovolje boga, on umnoziti svoje nagrade i uciniti ih trajnim, a ako ga naljute, on ce im ih oduzeti. Na drugoj strani, ljudi kao što su zoroasterijanci, Jevreji, hrišcani i muslimani, slijede "uzvišenu stazu" kroz ovaj zivot, jer vjeruju u Boga i vjecni zivot covjeka, i covjeka smatraju odgovornim za svoja dobra i zla dijela. Kao rezultat toga, Sudnji dan (qiyamat) prihvataju kao dokazan i slijede put koji vodi ka sreci i u ovom, i u sljedjecem svijetu.
Ukupnost ovih fundamentalnih vjerovanja vezanih za prirodu covjeka, univerzum i zapovijesti u saglasnosti sa njima, koje se primjenjuju na covjekov zivot, naziva se religijom (din). Ukoliko postoji neslaganje u ovim osnovnim vjerovanjima i propisima, oni se nazivaju školama, kao što su sunitska i šhitska škola u islamu i nestorijanci u hrišcanstvu. Zato mozemo reci da covjek, cak i ako ne vjeruje u Boga, nikada ne moze biti bez religije, ukoliko religiju prihvatamo kao zivotni program zasnovan na cvrstom vjerovanju. Religija nikada ne moze biti odvojena od zivota i nije samo pitanje odredjenog akta.
casni Kur'an tvrdi da covjek nema drugog izbora do da sljedi religiju, koja je staza postavljena isprijed njega od strane Boga, da bi njenim utiranjem stigao do Njega. U svakom slucaju, oni koji su prihvatili religiju istine (islam) koracaju u punoj odanosti ka Bozijem putu, dok su oni, koji nisu prihvatili religiju istine, skrenuli sa Bozanskog puta i slijede pogriješan put.
Islam etimološki znaci priklanjanje i poslušnost. casni Kur'an religiju koja covjeka poziva k tome naziva "islam", obzirom da je njegova generalna namjera priklanjanje covjeka zakonima koji upravljaju univerzumom i ljudima, sa ciljem da kroz ovo priklanjanje covjek cini ibadet samo Jednom Bogu i sluša samo Njegove zapovijesti. Kako nam casni Kur'an kaze, prva osoba koja je ovu religiju nazvala "islamom", a njegove sljedbenike "muslimanima", bio je poslanik Ibrahim, alejhis salam.
Šhit, što doslovno znaci sljedbenik ili pristalica, odnosi se na sve one koji nasljedjivanje poslanika - neka su Boziji mir i blagoslov sa njim! - smatraju posebnim pravom poslanikove porodice i koji na polju islamskih nauka i kulture sljede školu poslanikove porodice (ahl-i bayt

Admin
Admin

Broj komentara : 72
Join date : 2008-10-30

Vidi profil korisnika http://ehlibejt.forumotion.com

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu