IBN TEJMIJE I EHLULBEJT

Admin Fri Oct 31, 2008 9:33 pm

Kur`ani Kerim i Poslanik islama (s) su jasno obznanili mjesto i ulogu ehlul bejta a.s. Muslimani, kao sljedbenici ova dva izvora islama, samim tim priznaju ovaj stepen i mjesto ehli bejtu. Tome se protive samo osobe opcinjene sopstvenim interesima.
Ibn Tejmijje u nekim svojim djelima prenosi hadise koji govore o velicini i prednosti koju ehli bejt ima, u odnosu na druge ljude: "Beni Hasim su najbolji od Kurejsija, Kurejsije su najbolji arapi, a arapi su najbolji od potomstva Ademova." Isto ovo i drugi sahih hadis od Allahovog Poslanika (s) kaze: Bas kao sto je Uzviseni odabrao Hz. Ismaila, i izmedju njih Kenan, a od Kenana odabrao Kurejs, a od Kurejsa Beni Hasim." (Sahihul Muslim). (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 200, 2)

U knjizi Sunen, prenio je da se Abbas pozalio poslaniku (s) kako Kurejsije ponizavaju Beni Hasim, pa je Poslanik (s) rekao: "Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, Kurejsije nece uci u dzennet sve dok vas ne budu voljeli zbog Boga i bliskosti samnom."

Sada nam se postavlja sljedece pitanje: Kakavo je ubjedjenje Ibn Tejmijje kada je u pitanje ehli bejt, te kakav je njegov stav o ehli bejtu?

Ibn Tejmijje, bez imalo politicnosti, sasvim jasno i bez bilo kakve dvosmislenosti, iznosi svoje uvjerenje o ehli bejtu u sta cemo se i mi uvjeriti.

Ibn Tejmijjin stav o neprijateljima ehli bejta a.s.
Ibn Tejmije sasvim otvoreno iskazuje naklonost prema dusmanima ehli bejta, i do krajnjih granica svoje moci, u svom govoru i pisanju, brani neprijatelje ehli bejta, te za njih iznalazi opravdanja. On zbog takvih ljudi porice hadise Poslanika (s) govore ashaba i tabi`ina, te historijske istine koje su prenesene u predajama, u ciju istinitost se stanovista islama ne moze sumnjati, i oko cije vjerodostojnosti je ulema postigla saglasnost.
Ibn Tejmijje u vezi sa ovim je napisao mnogo toga, te ovaj mali rad nema kapaciteta da to sve obuhvati, ali cemo usput spomenuti neke od dokaza za ove nase tvrdnje.

Hafiz Zehebi od Isma`ila ibn Rahawaih, savremenika Ahmeda ibn Hanbela, prenosi da prethodnici nisu cak ni jedan sahih hadis prenijeli o vrlinama Mu`awije ibn Ebi Sufjan, ali ipak, to nije bila smetnja Ibn Tejmijji da napise knjigu Vrline Muawije sina Sufijanovog. (Al-Hafidh Al-Thahabi, Si'ar Alam Al-Nubala', tom.13, str.132)

Stanovnici Damaska su trazili od poznatog muhaddisa Nesaija, napisao poznati Sunnen, da napise knjigu o vrlinama Mu`awije sina Sufjanovog, na sta im je on odgovorio: Muawijinu vrlinu ne znam, osim one da ga je Poslanik prokleo "Nikada mu se stomak ne zasitio“ (Ibid. ,tom. 14, str. 125; Ibn Khulaqan, Wafiat Al-Ayan, tom. 2, str. 384.)

Od Hasana El Basrija se prenosi vise o ovoj temi, on kaze: "Mua`wija je imao cetiri osobine, a svaka od njih je bila dovoljna za njegovu propast. Prvo, izazvao je rat medju ummetom islamskim, preuzeo je hilafet a da se prethodno nije ni sa kim savjetovao, i to u trenutku kada su medju ummetom bili ashabi koji su imali izuzetne zasluge i vrijednosti. Drugo, imenovao je svog sina Jezida za halifu, iako je bio pijanica i oblacio svilu. Trece, govorio je da je Zijad sin Ebu Sufjanov. Cetvrto, ubio je `Adijj ibn Hadzera i njegove drugove. Tesko njemu zbog `Adijja i njegovih drugova. I opet, tesko njemu zbog `Adijja i njegovih drugova." (Al-Kamil fi Al-Tareekh , tom. 3, str. 487; Tahtheeb Tarikh Dimashq , tom. 2,str. 384)

Isto tako se u vezi Mu`awije prenose mnogobrojni hadisi od Imama Alija a.s., Ibn `Abbasa, `Ubade Ibn Samita, Ammara i drugih, za cije navodjenje ne vidimo potrebu. Svakako, govor njegovog najveceg pomagaca i saucesnika Amr ibn `Asa je najveci dokaz Mu`awijinog udaljavanja od vjere i sklonosti grijesnju.

Sto se tice Jezida ibn Mu`awije, vidjeli smo ranije, kako Ibn Tejmijje staje u njegovu odbranu, te govor Ahmed ibn Hanbela o proklinjanju Jezida nepotpuno prenosi, iskrivljuje rijeci pretrhodnika i mijenja historijske cinjenice. Da bi opravdao Jezidova djela, cak i ashabima i tabi`inima pripisuje lazi te kaze: "Jezid nije bio zadovoljan sa ubistvom Husejna, naprotiv, poslije njegovog ubistva izrazio je izuzetno negodovanje." (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 207)

Da vidimo da li je svoje tvrdnje o Jezidu potkrijepio izjavama ashaba i saglasnosti prethodnika, ili je govorio shodno svojim nefsanskim prohtjevima?!

Taftazani u knjizi Serhul `aqaidul nesfijje prenosi saglasnost uleme po ovom pitanju i kaze: "Oni (ulema) su se slozili u misljenju i dozvolili proklinjanje ubica Imama Husejna a.s., te proklinjanje onoga ko je izdao naredbu za njegovo ubistvo, onoga ko je to smatrao dozvoljenim i onoga ko je sa tim zadovoljan. Istina ovoga dogadja je takva da je Jezid bio sretan sa ubistvom Imama Husejna a.s., te je to i dokazao svojim drskim i bezobraznim ponasanjem prema ehli bejtu a.s., sto je potvrdjeno i mutewatir predajama,tj.predajama u ciju autenticnost nema sumnje. Mi u nevjerstvo Jezidovo i njegove vojske nemamo sumnje, pa neka je prokletstvo Uzvisenog na njega i njegovu vojsku."

Ibn Tejmijje u vezi prenosenja mubarek glave Imama Husejna a.s. u Sham kaze da je to jedna neutemeljena tvrdnja. On ne staje samo na ovome nego dalje nastavlja: "Prenosenje glave Husejnove Jezidu, i to da se Jezid drvetom igrao njegovim usnama, nije nista drugo doli laz." (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 206-207; Al-Wasia Al-Kubra, str. 53)

Da li se Ibn Tejmijje koristio istinskim dokazima u ovim svojim tvrdnjama? Na primjer, Ibn Tejmijje spominje imena fakiha i alima hadisa te kaze: "Zubejr ibn Bekar, Muhammed ibn S`ad, pisac knjige Tabeqat, i drugi koji su u posjedovanju znanja fiqha i obavijestenosti poznati, te od drugih uceniji, i u onome sto je preneseno od drugih istinoljubiviji".
Zatim dodaje: "Begawi i Ibn Ebi Dunja i drugi ucenjaci, koji su od svih ostalih uceniji i istinoljubiviji, imaju isti stav po ovom pitanju", tj. u vezi sa prenosenjem glave Imama Husejna a.s. u Sam.

Sad, treba vidjeti sta ove osobe kazu o svemu tome?! Da li se zaista desilo to da je glava Poslanikovog unuka nosena u Sam na dvor Jezidu, te da li se Jezid igrao glavom unuka Poslanikovog. Da li se to dogodili u prisustvu zena i djece iz Poslanikovog potomstva?! Da vidimo, da li gore navedeni alimi zaista poricu da se nesto tako dogodilo?

Ibn Tejmijje ne prenosi nista od gore navedenih alima, zato sto oni prihvataju i priznaju spomenuti dogadjaj, koji Ibn Tejmijje tako revnosno porice. Oni, takodjer, svoje tvrdnje potkrijepljuju dokazima u ciju se vjerodostojnost slozila ulema, a ciju validnost porice Ibn Tejmijje.

Sve sto Ibn Tejmijje prenosi od ove uleme je to da kaze: "Svi oni koji su se bavili prikupljanjem predaja o prenosenju glave Imama Husejna u Kairo, Askelan ili Sam, poput Ebi Dunja ili Begawija, nisu prenijeli nista o tome da se nesto tako dogodilo."

Zar ovo nisu smijesne tvrdnje? Zar se od nekoga ko vazi za alima, ili se makar tako predstavlja, mogu ocekivati tvrdnje suprotne stvarnosti?

Dalje kaze: "Jezid nije porobio clanove Poslanikove porodice vec se prema njima velicanstveno ponio." (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 208)
Na drugom mjestu opet kaze: "Jezid nije zarobio nikoga od zena ili muskaraca ehli bejta". (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 208)

Historicari se u potpunosti slazu u istinitost onoga sto Ibn Tejmijje porice. Ibn Ebi Dunja, Muhammed Ibn S`ad pisac Tabeqata, su osobe na koje se Ibn Tejmijje poziva kada se govori o prenosenju glave Imama Husejna, te kaze da oni nisu nista o tome prenijeli. Da vidimo da li je to istina?

Njih dvojica poslije prenosenja vijesti o ubistvu hz. Husejna a.s. i pljackanju odjece, maca i njegove ammame, kazu: "A jedan od njih, ukrade odjecu Fatime, kceri Husejnove, dok drugi, pokida joj ukrase. Omer ibn S`ad je glavu Imama Husejna poslao Ubejdullah ibn Zijadu i zene i djecu su posjeli na jahalice i u trenutku kada su prolazili pored tijela sehida hz. Zejneb je povikala: Ya Muhammeda! Ovo je tvoj Husejin, koji golog tijela u prasini i krvi lezi, posjecenih dijelova tijela… Ya Muhammeda, Ya Muhammeda!!! Kceri tvoje u zarobljenistvo padose, a sinovi su ti pobijeni... Od gledanja ovog prizora i dusman i prijatelj je plakao. U tom trenutku Ibn Zijad je pozvao Hur ibn Kajsa te mu predao glavu Imama Husejna i glave drugih sehida te ih poslao Jezidu. Zatim je od Jezida dosao glasnik i zatrazio od Ubejdullaha da sav imetak Husejnov i imetak ehli bejta posalje Jezidu u Sam i to sto prije.
Poslije ulaska clanova ehli bejta u Sam, Jezid je izdao naredbu da se Ali ibn Husejn, djeca i zene, dovedu njemu. U tim trenucima Ali Ibn Husejn mu je rekao: "O Jezide, ako nas Boziji Poslanik (s) vidi u ovakvom stanju, sta ce reci? Tada je neki od stanovnika Sama ustao i zatrazio od Jezida da mu poklonu Fatimi, kcerku hz.Husejna a.s. Prestravljeno dijete se cvrsto drzalo za hz. Zejneb, srahujuci od ishoda. Hz. Zejneb je tada rekla: "O covjece, ovo dijete niti je tvoje, a niti Jezidovo vlasnistvo pa da ti je moze dati! Jezid, sav rasrdjen je rekao: To nije istina, ova djevojcica je moje vlasnisto i mogu je dati onome kome ja hocu! Zejneb je odgovorila: "Nikada, Bogom se kunem, Allah Uzviseni ti nikada tako nesto nije dozvolio, osim ako nisi vjeru nasu napustio i prihvatio neku drugu." Poslije ovog dogadjaja Jezid je ehli bejt poslao u Medini. (Ibn Al-Jawzi, Al-Ra'd ala Al-Mutasib Al-Aneed, str. 49-50)

O ovom dogadjaju govore i drugi historicari, ali, to ocito nije ni vazno Ibn Tejmijji. (Tarikh Al-Tabari; Al-Kamil fi Al-Tareekh; Al-Bidaia wa Al-Nihaia).